Lakog srca ali teške misli , odlučih da ti par riječi o iskrenom video zaopisu prihevtam.
Mnogo je ljepote , nesebičnosti i iskrenog davanja zemlji koja nas rađa , oblikuje i hrani.
No, temeljitost , predanost i posvećenost poslu me vraća u ne tako daleku prošlost.
Prije nekih sedam , osam godina jedno dijete , buduća pjesnikija pune nade i nježnih riječi kreće u život. Onda nestaje na par godina . Ne zna se gdje je bila , ali slutim šta se desilo. No , slutnje ponekad naopako krenu i počnu da griješe.
I evo je opet u vrtu njenih snova. Radi i nijemi. Čini se čitav život se dao u lopati, motiki i grabuljama, prekrasnim zrelim plodovima i urođenom pedantnošću, koja od vrta pravi bajku. Žena i plodovi zemlje. Iskon Nebom dat.
Ali to nije sve! U toj bajci nedostaje jedan dio.
Pokreti i ozbiljnost ,jasnim pokretima gravirani u plodnu zemlju govore mnogo više od plodova rada : harmonije i branja.
Govore o ženi djetetu , koja ima dijete rođeno iz ljubavi. Bremenitost plodova i nježne ruke pričaju o ljubavi i čekanju. Nadi i snovima zapretenim u dugim teškim danima i još dužim praznim noćima bez sna.
Pored onog što slutim, a ne želim da pričam , jer nisam ni prorok ni vidjelica , vidim kovitlac sanja i nada , mnoštvo riječi i ljubavi koje poetiku sakupljaju u seharu sjećanja i kriju od pogleda budnih.
I molim se , da jednog dana ta bujica riječi o snovima i ljubavi , nježnosti i sreći , tugi i bolu , poteče po potele poput kristalnog potoka do blagih obala nepristrasnog ponavaoca poetike.
Molim te Mona ,
oprosti mi ako je bilo koja riječ iskočila iz okvira dobronamjernosti , dobrih želja i nada.
I hvala ti na naparvorenom zapisu.
Hvala sto ste odlucili javiti se. Iznenadjena sam i dirnuta da se neko jos, osim mene, sjeca te pjesnikinje. Tu je ona jos uvijek, kada zivot utisa svoje glasove, u smiraju noci, dok je po danu, kao sto se vidi, u raznim nekim ulogama. 🙂
Oprosti , kasnim sa odgovorm , ali i sama znaš kako to izgleda kada se vrijeme nenadano uzburka i poremeti redoslijede.
Vjerujem da nisam jedini koji se sjeća pjesnikinje sa bloga zvane A…
Nježna , krhka djevojčica , nepatvorena i neiskvarena , čistom , kristalnom rječju i peotskim uzletima koji su bili vrlo perspektivno osvježenje na blogu. Prođe godina , dvije i taman se pomisli evo neustrašive poetese snažnog izraza avangardnog kova , desi se jedan dodir palca i kažiprtsa , jedno “puf” i nesta.
I onda godinama poslije javi se Mona da nas podsjeti da je jednom davno , jedna poetesa svojim tananim bićem i umilnim vizijama bila tu.
Poštujući Moninu želju za ekskluzivitetom nedodira, bezriječno se pratila njena “igra” sa zemljom i borba sa samom sobom.
Od prvih video zapisa shvatih da Mona harmoniju poetike pretaka u svojevrsnu , bajkovitu odu o simbiozi Zemlje i Žene . Iskon i Usud . Gea (Terra) i Eva ( Evina kći). Ljubav , bremenitost , rađanje i nada kao usud svake žene , progone nas Očima pjesnikinje koja u noćima dugim budna sanja.
Sretno Malena
Ko ima čisto i čedno srce svoje snove vrlo često dosanja.
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Koristimo kolačiće da bismo vam dali najbolje iskustvo na našoj web lokaciji. Nastavljanjem korištenja ove web lokacije, slažete se sa našom upotrebom kolačića.Prihvatam
Lakog srca ali teške misli , odlučih da ti par riječi o iskrenom video zaopisu prihevtam.
Mnogo je ljepote , nesebičnosti i iskrenog davanja zemlji koja nas rađa , oblikuje i hrani.
No, temeljitost , predanost i posvećenost poslu me vraća u ne tako daleku prošlost.
Prije nekih sedam , osam godina jedno dijete , buduća pjesnikija pune nade i nježnih riječi kreće u život. Onda nestaje na par godina . Ne zna se gdje je bila , ali slutim šta se desilo. No , slutnje ponekad naopako krenu i počnu da griješe.
I evo je opet u vrtu njenih snova. Radi i nijemi. Čini se čitav život se dao u lopati, motiki i grabuljama, prekrasnim zrelim plodovima i urođenom pedantnošću, koja od vrta pravi bajku. Žena i plodovi zemlje. Iskon Nebom dat.
Ali to nije sve! U toj bajci nedostaje jedan dio.
Pokreti i ozbiljnost ,jasnim pokretima gravirani u plodnu zemlju govore mnogo više od plodova rada : harmonije i branja.
Govore o ženi djetetu , koja ima dijete rođeno iz ljubavi. Bremenitost plodova i nježne ruke pričaju o ljubavi i čekanju. Nadi i snovima zapretenim u dugim teškim danima i još dužim praznim noćima bez sna.
Pored onog što slutim, a ne želim da pričam , jer nisam ni prorok ni vidjelica , vidim kovitlac sanja i nada , mnoštvo riječi i ljubavi koje poetiku sakupljaju u seharu sjećanja i kriju od pogleda budnih.
I molim se , da jednog dana ta bujica riječi o snovima i ljubavi , nježnosti i sreći , tugi i bolu , poteče po potele poput kristalnog potoka do blagih obala nepristrasnog ponavaoca poetike.
Molim te Mona ,
oprosti mi ako je bilo koja riječ iskočila iz okvira dobronamjernosti , dobrih želja i nada.
I hvala ti na naparvorenom zapisu.
Sretno i uvijek budi tu gdje ti srce želi.
Hvala sto ste odlucili javiti se. Iznenadjena sam i dirnuta da se neko jos, osim mene, sjeca te pjesnikinje. Tu je ona jos uvijek, kada zivot utisa svoje glasove, u smiraju noci, dok je po danu, kao sto se vidi, u raznim nekim ulogama. 🙂
Dobar veče Mona
Oprosti , kasnim sa odgovorm , ali i sama znaš kako to izgleda kada se vrijeme nenadano uzburka i poremeti redoslijede.
Vjerujem da nisam jedini koji se sjeća pjesnikinje sa bloga zvane A…
Nježna , krhka djevojčica , nepatvorena i neiskvarena , čistom , kristalnom rječju i peotskim uzletima koji su bili vrlo perspektivno osvježenje na blogu. Prođe godina , dvije i taman se pomisli evo neustrašive poetese snažnog izraza avangardnog kova , desi se jedan dodir palca i kažiprtsa , jedno “puf” i nesta.
I onda godinama poslije javi se Mona da nas podsjeti da je jednom davno , jedna poetesa svojim tananim bićem i umilnim vizijama bila tu.
Poštujući Moninu želju za ekskluzivitetom nedodira, bezriječno se pratila njena “igra” sa zemljom i borba sa samom sobom.
Od prvih video zapisa shvatih da Mona harmoniju poetike pretaka u svojevrsnu , bajkovitu odu o simbiozi Zemlje i Žene . Iskon i Usud . Gea (Terra) i Eva ( Evina kći). Ljubav , bremenitost , rađanje i nada kao usud svake žene , progone nas Očima pjesnikinje koja u noćima dugim budna sanja.
Sretno Malena
Ko ima čisto i čedno srce svoje snove vrlo često dosanja.
Hvala Vam.